Europe - vrata (k)raja

Upoznaj svoju neostvarenu zelju

23.04.2015.

u Svedskoj

Danas sam u Stokholmu, i ono sto razlikuje Svedjane od Becke omladine je spremnost i smjelost, opustenost i radost, obucene u sarene suknjice, djevojke u kracim kaputicima, u ljubicastim carapama, u zelenim cipelama... pedalaju biciklom po vec dobro suncem osvjetljenim ulicama Stockholma jer dan je u ovom gradu mnogo duzi u poredjenju sa samo mjesec dana ranije. Osam je sati uvece i sunce jos sija. Ne postoji ona doza prejake discipline koja davi drevne Austrijance, ne postiji osjecaj krivnje, postoji samo let, rad, puno rada, ali kroz uzivanje u stvarnosti, kroz sarane salove, i velikim sirokim osjehom iskrene Svedjane koji cuju sve samo ne lose vijesti. Lose vijesti za njih ne postoje. Tu postaju potpouno neiskreni i ponovo se vracaju na pricu o uspjehu nekog dobrog dana koji je bio za pamcenje. Samo cista sreca i potpuno opustena atmosfera u kancelarijama, prepitomo sredjenim restoranima u kojima svjetlost svijeca grli ljudske likove, koji otvoreni gledaju jedni druge sa najopustenijim izrazom zadovoljstva na licu. Kao da upravo nije okoncan jos jedan stresni radni dan. U ovoj zemlji plate nisu visoke, one su socijalne, da svakom bude dovoljno, da nikom nije previse. Obrazovan i vrijedan Svedjanin ne zaradjuje uspjesno za jednosoban stan u gradu i moze placati vecere i provode. Ovdje se zivi optimalno. Pametno. Savjesno. Racionalno. Vlada se situacijom i svojom licnom srecom i sraca se ne mjeri novcem. Ovdje se sreca mjeri drustvenim i licnim spokojstvom. Sreca se mjeri dobrim iskustvom. Sreca se mjeri lijepim putovanjem. Sreca se mjeri uspjehom. Sreca se mjeri dobrim vinom. Kako mi to mjerimo srecu?

21.04.2015.

Razvoj uma

Zasto ljudi odlaze? Potpuno mi je jasno da ljudi koji nemaju izbora odlaze. Oni koji nemaju nista, nekada su davno otkrili Ameriku, u bijegu od zakona, gladi, mraka, pronasli ljudi novi kontinent. Ali oni koji imaju ugodan zivot, zasto oni sele? Zasto trce da odu? Kao dio tog fenomena, pitali su me, pitaju me, pitam ja samu sebe, a znam, vrlo dobro, zasto. Ljudima koji ugodno zive dosta je osjecaja krivnje sto tako zive, pola nacije gladuje. Sinonim za imati znaci "ukrasti" ili "zavalio nekoga, pa ima". Imati znaci "biti konj", imati je skoro pa sramota, pola nacije kopa po kontejnerima da nadje komad hljeba za dorucak a ti jt, imas. Imati znaci posmatraju te, imati znaci biti sjeban jer si seronja sto imas. Imati znaci koji klinac ne pokazes da imas, kad imas, koga ti foliras. Plati kafu. Imas pa ko te j! E to znaci kod nas imati. Ne znaci; radio ti, zaradio ti, mucio se, rinto dok su drugi spavali, nisi isao na pauzu dok su drugi htjeli slobodnu subotu, putovao ti dok drugi nisu zeljeli ostaviti dijete jer ga vole jako, ne. Ti seronjo ne volis svoje dijete, pa si odlucio da imas i putujes, radis, putujes.... Nastavak nesrece tvoga uspjeha su kolege na poslu i cijelo poslovno okruzenje. E jesi li se usudio da uspijes kompletna ce ti se svita predpostavljenih natovariti na vrat da te opomene kako nisi ti to sam uradio, pa se bolje primiri jer previse se pokazujes. A lijepo ti je, nekako ti je srce na mjestu jer si svoj na svome, udjes u lift, pozdravis, niko ti ne odgovara (svi gledaju dole, nema se vremena za osnovne manire, polomise nas misli teske), hodas, cujes djecu iz razvaljenog dvorista skole koji psuju sve po spisku, dva se krimosa razmjenjuju opojnim drogama 10 metara od skolskog dvorista, i kao inventar se uvijek nalaze na istom mjestu (niko ih nikad sklonio nije), stigao si domu svome, i kreten ti parkirao auto u vrata haustora, ti ga pitas ljubazno a se skloni, a on ti kaze da nece, ti se ne bunis jer znas da ima vatreno oruzje. Onda sam odlucila da napravim test. Zasadila sam 6 sadnica cvijeca ispred ulaza u zgradu sjecajuci se kako smo to radili u metropoli drugoj, da gledaju komsije kako imamo lijep ulaz. Vec ranom zorom ujutro sadnica nije bilo. Odnjelo ih. Vrijednost 5 KM, i neko se od toga obogatio. Zivim u centru i strah me je hodati ulicom jer je statistika moje ulice, protekle sedmice bila: jedno zabijeno auto u drvo ispred zgrade, dva zgrazena pjesaka, i 3 ispaljena metka iz obliznje kafane. Zovem policiju da pitam sta cemo sa "drekom" kojom gazda kafane iza 22h probija zvucni zid, nema odgovora. Nema akcije. Nema se vremena, Nema se klinac vremena, kupi se zeno draga i spasi ovo dijete od neodgovornosti, inertnosti, podjeljenosti, ulicne nekulture i kriminala, neces ga valjda sprijateljiti sa istinom da sve moze bolje, ali ipak nece, jer se tamo nekome jednostavno neda??? "Bolje rob zapada, nego grob zivoga covjeka u svijetu bespomocnom"

20.04.2015.

Gdje je ljepse?

Mi smo porodica koja je promijenila nekoliko metropola i koristila ih za dobar zivot, zahval principima, ludilu, ambicijama ili zelji pustoj. Mi smo porodica koja se usudila i odrekla mnogo toga, mozda vise nego sto je tim seljakanjima stekla. Mi smo revolucionari u odlukama koje padaju s neba, vinu se kao avion koji polece i mi smo ljudi koji samo tako krenu u bijeli svijet. Kao odgvor na pitanje gdje mi je ljepse zivjeti mogu reci svugdje. Lijepo mi je zivjeti opcenito. Postoji neki opsti utisak o tome kako je lako na Zapadu a tesko na Jugu, kako ovdje sve funcironira besprijekorno, i kako si ti samo jedan od putnika koji sjedi rasirenih nogica i opustenih ramena u fenomenalanom, napucanom, brzom vozu koji juri u blagostanje. Tebi su se vrata tog voza otvorila - jer si dobio na lotu. S tom kartom si utrcao u voz dok su drugi podjednako trcali ali nisu usli jer nisu dobili premiju. To je dio mitologije koju vide oni koji ostaju. Dok je stvarna prica malo drugacija. Jesmo mi nekakvi putnici u nekakvom vozu za bolje sutra. Samo sto ne sjedimo rasirenih nogica u njemu vec ga tim nogicama pokrecemo svi skupa, nastimani kao masine da przimo kao jedan. Postoji sistem kojim se nogice smjenjuju kako ne bi zaribali i usporili dragi nam vlak. Ko ne trci, taj ispada, ko ne slusa sistem, taj ce dobiti taman onoliko koliko mu je potrebno da prezivi. Naravno, ta je trka neprestana, i traje cca 10 sati dnevno, aktivna je koliko i berze na zapadu, nema kafe, nema drugarice, nema telefonskih dogovora oko toga sta je za rucak, nema djece da utrcavaju u kolosijek, nema odlaska u slucajnu kupovinu, nema te sile koja te izbaci iz kolosjeka ili dekoncentrise u izgradnji boljeg sutra. Elem, moj loto listic je moja petlja, spremnost da trcim i talenat za avanturu. Pa dragi moji, ostajte ovdje sunce tudjeg neba nece vas grijat ko sto ovo grije - ima i svoju cijenu. Slobodno se baskarite i uzivajte. Ali nemojte letjeti da zakljucite kako je zivot Zapada lijep jer se takav sam od sebe stvorio. Dodjite da trcimo zajedno. Mozda zato Starke vise nisu IN?

31.03.2015.

Komsija Y

Komsija Y poznaje tvoje roditelje od rodjenja. On je negdje na Hridu odrastao sa tvojima i zna koje su im boje gace. Komsija Y je Sarajevski komsija koji danima kucka u drvo i zida svoju kucu pored tvoje i nikad je nece zavrsiti. On je pouzdano najvrijedniji komsija koji lomi iz supljeg u prazno. On pola dana pije kafu, ako ne i citav dan. On svaki dan ustane i pocne da rjesva pravno imovinske poslove. Njegova zena tu i tamo dovikne nesto preko njegovih ledja, i pusti suzu kad prica o tebi. Postoji neka iskrena ljubav i vjera u tebe kad je u pitanju Komsija Y ali ti ipak neodredjene stvari idu toliko na zivce da bi rado zamijenio Komsiju Y za Komsiju X. Komsija Y ponekad postane toliko slobodan jer osjeca tu neizmjernu ljubav prema tebi - pa sagradi malo kuce koristeci se tvojim podzidom, digne mali zamak kojim ti zakloni sve poglede i zapali vatru ciji dimljak ti ugusi psa u dvoristu. Postoji u Sarajevu i komsija Z, to je onaj cije se ime ne spominje. Mracni komsija Z kriminalac. Njega pominjes pod pseudonimom i u pravom zivotu. To je ovaj komsija s desne strane. Blatom umeljane bijele starke stavljam u masinu na 30. Ko zna sta ce ispasti.

31.03.2015.

Komsija X

Sindorom Evrope pocinje onda kada saznas da imas prijatelje koji i samom tebi izgledaju 'em cudno 'em nekako prenasmijano, 'em se nisi s njima u putu sreo. Oni cesto dolaze sa lokacija cije ime ne znas posteno da izgovoris, prave gramaticke greske kad pricaju, ili pricaju tako snazno pravilno da im trud koji ulazu u pravilan izgovor navire iz ociju. Kad krene prica sa komsijom X, sreca te obuzme jer je on ili zemljak ili mu dijete ide sa tvojim u razred, dijelite neke minimalne zajednicke teme, a omiljene teme su otvaranje pitare, pekare ili kupovina nekretnine, zatvaranje pitare, pekare ili prodaja nekretnine, odvajanje od novca, spajanje sa novcem, novac kao sustina postojanja, novac koji imas ili nemas... Obicno kad nacinjemo takve teme, rezultat bude "smrzavanje" od pomisli koliko jadan nemas, a ne imas, ali onda zatjeras misao u cosak, pa krenes opet , sretan sto imas bar komsiju X. Komsija X izgovara snazno ono R u rijeci moRe (ne Jadransko, vec "more" kao "moze"). On je posten, vrijedan, stalan komsija, koji pije kafu kao svi mi u dobra stara vremena, ali u novim soljicama mira i tisine Zapada, dok su moje starke parkirane u ormaru, ne znam koji ih djavo sve manje i manje nosim...

31.03.2015.

Prvi sindrom Zapada

Kako se priblizite Evropi, tako se licni sustinski svijet pretvara u samoodrazavanje kondicije. Manjak slucajnih susreta u "Babaloo"-u prilikom povratka s posla, uz pricu i grasevinu, Branka - zena koja svakodnevno provjerava pravilno punjenje ATMa u UNITICu, Sabina kojoj je posao komentar na trenutnu situaciju u drzavi, komsija i rodjak Mirza koji je upravo krenuo u bijeg od zene i djece, kao i moje starke i leviske, simbol zajednistva iz vremena kome pripada generacija - stavlja nas u isti kos, mi se svi razumijemo i tu smo da provedemo jendo popodne, de-konstruktivno, trkeljajuci o svemu i svakome. Evropa i ja, polazak s posla u vec kasne sate, gledajuci da disciplina ne popusti, pakujem atom snage u auto i uz samo jedan pozdrav sam na ulici , u autu, u gepeku, na cesti, na semaforu, u garazi i stanu, gledam u isti dekor koji zelim mijenjati svaki dan kako bi mi se zivot mijenjao sa njim i vidim dijete kako gleda TV. Vjerovatno skrhan izborom i dosadom. Kasno je da bilo gdje krenemo, muzeji i radnje su zatvoreni, vani vrvi od biznismena koji jure kuci s posla, zacepljene glavne ulice. Egzoticni izlas bio bi odlazak u plastificirano stakleni fitnes centar preko puta ulice. Da li imam inspiraciju za to? Samosvijest o tome da moram da budem FIT za sljedeci rutinski dan - tjera me da se pomaknem. Ja sam fit! Ja sam evropa! Ja sam potpuno unisten dozivljaj!


Europe - vrata (k)raja
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930



EFIKASNOST
Prvo pravilo bilo koje tehnologije jeste da ukoliko se automatizacija primijeni na efikasnu operaciju da će uvećati efikasnost. Drugo pravilo je da ukoliko se automatizacija primijeni na neefikasnu operaciju da će onda uvećati neefikasnost. B.G.

OPTIMIZAM
„Pesimista vidi problem u svakoj prilici. Optimista vidi priliku u svakom problemu.“ W.CH.

SRECA
"Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!"

LJUBAV
"Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija." ~ Gandhi

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
894

Powered by Blogger.ba